Jagodinska olimpijada
09/02/2014 |Vrativši se sa otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Sočiju (u kom nije bio) gradonačelnik Jagodine i lider Jedinstvene Srbije Dragan Marković Palma poručio je potencijalnim biračima u selima Siokovac i Deonica da je grad u kom stoluje spreman za organizaciju budućih Olimpijskih igara. Ta neprepričljiva izjava zahteva citiranje: „Jagodina će se kandidovati za narednu Olimpijadu. Ispunjavamo sve uslove da ceo svet dođe u Jagodinu. Ne trebaju (!) nam nove investicije, sve smo napravili. U selima imamo 40 novih domova kulture i sportske terene. To su višenamenski objekti gde, pored sporta, slavimo, pravimo svadbe, krštenja kad se rađaju deca. U Jagodini imamo sve. Najbolji smo u turizmu, sportu, prosveti, zdravstvenim uslugama, bićemo i u privredi”.
Nije ustanovljeno da li je Markovićeva ambicija uzrokovana neznanjem osnovnih olimpijskih pravila i propisa ili su ga na to nagovorili Betoven i ostali gudači koje – kada se ženio – zamalo nije pozvao na svadbu. Istorijsku grešku mogao bi da ispravi tako što bi na otvaranje jagodinske Olimpijade pozvao oca modernog olimpizma Pjera de Kubertena (Pariz, 1. januar 1863. – Ženeva, 2. septembar 1937), lično. Homer bi se svakako odazvao pozivu. Ukoliko ga pozove Krkobabić.
Političari u predizbornim kampanjama obećavaju sve i svašta, ali nije zabeleženo da je iko, kao Palma, otišao toliko daleko obećavajući biračima nešto što fundamentalno vređa njihovu inteligenciju. Uvrede zapravo govore o tome šta o biračkom telu misli Marković. No, možda može i tako ukoliko olimpijskim disciplinama podrazumevamo bacanje kamena s ramena, namicanje zarđale potkovice na klin, kljukanje brojlera i pletenje vunenih čarapa na hronometar. A onda bi svi džumle (takmičari, treneri, sudije, članovi Olimpijskog i Organizacionog komiteta, publika i, naravno, birači) mogli u neki od onih domova kulture na nečiju slavu, svadbu ili krštenje. Da proslave osvajanje zlatne olimpijske medalje. U disciplini okopavanja krompira.
Da li neko misli da je ovo neozbiljno? Svako ko je makar samo odgledao svečano otvaranje bilo koje Olimpijade reći će da je jedan od predizbornih „slogana” Dragana Markovića Palme – „Olimpijada u Jagodini” sraman i neuspešan pokušaj manipulasanja biračkom svesti. I bez gledanja takvog spektakla očigledno je da je Markovićeva prazna predizborna retorika katastrofalna investicija. Jednaka nekakvoj koja bi obećala NASA centar u Nemenikućama, nosač aviona u srpskoj vojsci (dunavska flota) ili izgradnju modernijeg (i starijeg!) Kineskog zida u Maloj Ivanči.
Predizborna kampanja je najbolji pokazatelj moralne snage i najprecizniji kantar intelektualne svojine govornika na mitinzima. Obećavati cenjenom biračkom publikumu Semiramidine vrtove i Aleksandrijsku biblioteku veće je (nemoguće i uvredljivo) čudo od tih svetskih čuda. To, naravno, mogu samo oni koje istina, moral i poštenje ne obavezuju ni na šta, pa ni na poznavanje i poštovanje civilizacijskih i istorijskih vrednosti među kojima zapaženu ulogu imaju i Olimpijske igre.
Kako je Jagodina, prema Markovićevim rečima, „najbolja i u prosveti” valjalo bi i po drugim gradskim arhivama prekopati svedočanstva i diplome svršenih đaka koji s predizbornih bina nude Diznilend, eliksir mladosti i tajni recept za spravljanje koka-kole. Pošto postoji velika verovatnoća da se svuda potkralo previše lažnih „vukovaca”, s velikom pozornošću obratiti pažnju na ukupan uspeh i ocene iz poznavanja prirode i društva, zemljopisa i istorije, likovnog, muzičkog i fizičkog vaspitanja. I vladanja. Poznavanje Olimpijskih igara kroz istoriju, obavezno. Jer na Olimpijadi ne postoji takmičenje u okopavanju krompira. To je zatvorska disciplina.
Objavljeno na: http://kolumnista.com/author/dejan/, 10. februar 2014.